Пређи на садржај

Lanac transporta elektrona

С Википедије, слободне енциклопедије
Lanac elektronskog transporta mitohondrije je mesto oksidativne fosforilacije kod eukariota. NADH i sukcinat generisani u Krebsovom ciklusi se oksiduju, čime se oslobađa energija za rad ATP sintaze.
Lanac fotosintetičkog elektronskog transporta tilakoidne membrane.

Lanac transporta elektrona (engl. electron transport chain - ETC) povezuje elektronski transfer između donora elektrona (kao što je NADH) i akceptora elektrona (kao što je O2) sa transferom H+ jona (protona) kroz membranu. Rezultujući elektrohemijski protonski gradijent se koristi za generisanje hemijske energije u obliku adenozin trifosfata (ATP).[1] Lanci elektronskog transporta su ćelijski mehanizmi koji se koriste za ekstrakciju energije iz sunčevog svetla u fotosintezi, kao i iz redoks reakcija, poput oksidacije šećera (respiracija).[2]

U hloroplastima, svetlost proizvodi konverziju vode do kiseonika i NADP+ do NADPH sa transferom H+ jona kroz hloroplastne membrane. U mitohondriji, to je konverzija kiseonika do vode, NADH do NAD+ i sukcinata do fumarata, što generiše protonski gradijent. Neke bakterije imaju lance elektronskog transporta sa komponentama sličnim onima u hloroplastima ili mitohondrijama, dok druge koriste različite elektronske donore i akceptore. Respiratorni i fotosintetički elektronski transportni lanci su glavna mesta preranog prenosa elektrona na kiseonik. Time nastaju superoksidi i to potencijalno dovodi do povećanog oksidativnog stresa.

  1. ^ Donald Voet; Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 изд.). Wiley. ISBN 9780471193500. 
  2. ^ Bruce Alberts; Alexander Johnson; Julian Lewis; Martin Raff; Keith Roberts; Peter Walter (2002). Molecular Biology of the Cell. New York: Garlard Science. ISBN 0815332181. 

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]