Joseph Stiglitz
Joseph Eugene Stiglitz | |
|---|---|
.jpg) Stiglitz 2019. godine | |
| Rođenje | 9. februar 1943 |
| Zanimanje | ekonomista |
Joseph Eugene Stiglitz (/ˈstɪɡlɪts/; rođen 9. februara 1943.) je američki ekonomista novog kejnzijanskog pravca,[1] analitičar javnih politika, politički aktivista i profesor na Univerzitetu Columbia. Dobitnik je Nobelove nagrade za ekonomske nauke (2001.)[2] i medalje John Bates Clark (1979.). Bivši je viši potpredsjednik i glavni ekonomista Svjetske banke. Također je bivši član i predsjedavajući Američkog vijeća ekonomskih savjetnika. Poznat je po svojoj podršci teoriji javnih finansija Georgija[3] i po svom kritičkom stavu o upravljanju globalizacijom, o ekonomistima laissez-faire principa (koje naziva "fundamentalistima slobodnog tržišta") i o međunarodnim institucijama poput Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.
Stiglitz je 2000. osnovao Inicijativu za politički dijalog (IPD), istraživački centar o međunarodnom razvoju sa sjedištem na Univerzitetu Columbia. Član je Univerziteta Columbia od 2001, a najviši akademski rang univerziteta (univerzitetski profesor) dobio je 2003. godine. Bio je osnivač i predsjedavajući univerzitetskog Komiteta za globalnu misao. Također, predsjedava Institutom za svjetsko siromaštvo Brooks Univerziteta u Manchesteru. Bio je član Papinske akademije društvenih nauka. 2009, predsjednik Generalne skupštine Ujedinjenih nacija Miguel d'Escoto Brockmann imenovao je Stiglitza za predsjedavajućeg Komisije UN-a za reforme međunarodnog monetarnog i finansijskog sistema, gdje je nadgledao predložene prijedloge i naručio izvještaj o reformi međunarodnog monetarnog i finansijskog sistema. Bio je predsjedavajući Međunarodne komisije za mjerenje ekonomskog učinka i društvenog napretka, koju je imenovao francuski predsjednik Sarkozy, a koja je 2010. objavila svoj izvještaj pod nazivom „Pogrešno mjerenje naših života: Zašto se BDP ne sabira“,[4] a trenutno je kopredsjedavajući njenog nasljednika, Grupe stručnjaka na visokom nivou za mjerenje ekonomskog učinka i društvenog napretka. Od 2011. do 2014, Stiglitz je bio predsjednik Međunarodnog ekonomskog udruženja (IEA). Predsjedavao je organizacijom trogodišnjeg svjetskog kongresa IEA održanog u blizini Mrtvog mora u Jordanu u junu 2014. godine.
Život i karijera
[uredi | uredi izvor]Rođen je u Garyju, Indiana[5], u jevrejskoj porodici. Njegova majka je bila Charlotte (rođena Fishman), učiteljica, a otac Nathaniel David Stiglitz, prodavač osiguranja.[6] Pohađao je Amherst College, gdje je bio dobitnik Nacionalnog stipendije za zasluge, aktivan u debatnom timu i predsjednik studentske vlade. Tokom završne godine na Amherst Collegeu, studirao je na Masačusetskom institutu za tehnologiju (MIT), gdje je kasnije nastavio postdiplomski studij. Ljeti 1965. preselio se na Univerzitet u Chicagu kako bi istraživao kod Hirofumija Uzawe, koji je bio dobitnik NSF granta.[7] Doktorirao je na MIT-u od 1966. do 1967, period kada je također obavljao funkciju docenta na MIT-u. Stiglitz je izjavio da mu poseban stil MIT ekonomije dobro odgovara, opisujući ga kao "jednostavne i konkretne modele, usmjerene na odgovaranje na važna i relevantna pitanja".
Od 1966. do 1970. bio je istraživački saradnik na Univerzitetu u Cambridgeu. Prvobitno je stigao na Fitzwilliam College u Cambridgeu kao Fulbrightov stipendista 1965, a kasnije je osvojio Tapp Junior Research Fellowship na Gonville and Caius Collegeu u Cambridgeu, što je bilo ključno za oblikovanje njegovog razumijevanja Keynesa i makroekonomske teorije.[8] U narednim godinama, obavljao je akademske pozicije na Yaleu, Stanfordu, Oxfordu - gdje je bio Drummond profesor političke ekonomije - i Princetonu. Od 2001, Stiglitz je profesor na Univerzitetu Columbia, uz imenovanje na Poslovnu školu, Odsjek za ekonomiju i Školu za međunarodne i javne poslove (SIPA), te je urednik časopisa The Economists' Voice zajedno s J. Bradfordom DeLongom i Aaronom Edlinom.[9]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Free, Rhona C. (2010). 21st Century Economics: A Reference Handbook. Sage Publications. p. 317. ISBN 978-1452266312.
- ↑ Joseph E. Stiglitz, Biographical. The Sveriges Riksbank Prize in Economic Sciences in Memory of Alfred Nobel 2001". NobelPrize.org.
- ↑ Gochenour, Zachary, and Bryan Caplan. "An entrepreneurial critique of Georgism." The Review of Austrian Economics 26.4 (2013): 483–491.
- ↑ Stiglitz, Joseph E.; Sen, Amartya; Fitoussi, Jean-Paul (2010). Mismeasuring Our Lives: Why GDP Doesn't Add Up. The New Press. ISBN 978-1595585196.
- ↑ Kern, Jamie (18 September 2003). "Interview with Professor Joseph Stiglitz". Columbia Business School. The Tamer Center for Social Enterprise.
- ↑ "Stiglitz, Joseph E. 1943– (Joseph Eugene Stiglitz)". encyclopedia.com. Cengage Learning.
- ↑ Aoki, Masahiko (2018). Transboundary Game of Life: Memoir of Masahiko Aoki. Springer. p. 59. ISBN 978-9811327575.
- ↑ "A shilling in the meter and a penny for your thoughts ... An Interview with Professor Joseph E Stiglitz". Optima. 2005.
- ↑ Uchitelle, Louis (2001-07-21). "Columbia University Hires Star Economist". The New York Times. ISSN 0362-4331.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]Članci u popularnoj štampi
[uredi | uredi izvor]- Stiglitz, Joseph E. "Joseph E. Stiglitz". Project Syndicate. Arhivirano s originala, 5. 11. 2013. Pristupljeno 29. 10. 2013.
- Stiglitz, Joseph E. (17. 4. 2000). "What I learned at the world economic crisis: the insider" (PDF). The New Republic. Chris Hughes.
- See also: Wade, Robert (January–February 2001). "Showdown at the World Bank". New Left Review. New Left Review. II (7): 124–37. doi:10.64590/xzs Provjerite vrijednost parametra
|doi=(pomoć). Nepoznati parametar|article-number=zanemaren (pomoć)
- See also: Wade, Robert (January–February 2001). "Showdown at the World Bank". New Left Review. New Left Review. II (7): 124–37. doi:10.64590/xzs Provjerite vrijednost parametra
- Stiglitz, Joseph E.; Orszag, Peter R.; Orszag, Jonathan M. (2. 3. 2002). "Implications of the new Fannie Mae and Freddie Mac risk-based capital standard" (PDF). Fannie Mae Press. Fannie Mae. I (2): 1–10. Arhivirano s originala (PDF), 22. 11. 2009.
- Stiglitz, Joseph E. (decembar 2007). "The economic consequences of Mr. Bush". Vanity Fair. Condé Nast.
- Stiglitz, Joseph E.; Bilmes, Linda J. (januar 2009). "Report: the $10 trillion hangover: paying the price for eight years of Bush". Harper's Magazine. Vol. 318 no. 1904. Harper's Magazine Foundation. Non-subscription version.
- Stiglitz, Joseph E. (januar 2009). "Capitalist fools". Vanity Fair. Condé Nast. Arhivirano s originala, 29. 1. 2015. Pristupljeno 20. 2. 2020.
- Stiglitz, Joseph (12. 6. 2009). "America's socialism for the rich". The Guardian. London.
- Stiglitz, Joseph E. (juli 2009). "Wall Street's toxic message". Vanity Fair. Condé Nast.
- Review of the book: Skidelsky, Robert (2009). Keynes: the return of the master. Allen Lane. ISBN 978-1846142581.
- Stiglitz, Joseph E. (maj 2011). "Of the 1%, by the 1%, for the 1%". Vanity Fair. Condé Nast.
- Stiglitz, Joseph E. (12. 7. 2011). "The ideological crisis of Western capitalism". Social Europe. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 29. 8. 2026.
- Stiglitz, Joseph E. (januar 2013). "The post-crisis crises". CFO Insight Magazine. Euro Treasurer. Arhivirano s originala, 4. 5. 2013.
- Stiglitz, Joseph E. (april 2013). "The promise of abenomics". CFO Insight Magazine. Euro Treasurer. Arhivirano s originala, 4. 5. 2013.
- Stiglitz, Joseph E. (januar 2015). "The Chinese Century". Vanity Fair. Condé Nast.
- Stiglitz, Joseph E. (29. 6. 2015). "Joseph Stiglitz: how I would vote in the Greek referendum". The Guardian.
- Joseph E. Stiglitz, "Measuring What Matters: Obsession with one financial figure, GDP, has worsened people's health, happiness and the environment, and economists want to replace it", Scientific American, vol. 323, no. 2 (August 2020), pp. 24–31.
Normativna kontrola  |
|
|---|